Epigoni (starogrčki: Ἐπίγονοι, Epigonoi = Potomci) naslov je jedne izgubljene starogrčke kikličke epopeje iz tebanskog ciklusa. Čini se da su neki antički autori ovu pesmu smatrali delom Tebaide, a ne zasebnim epom.[1] Prema jednom izvoru, Epigoni su se sastojali od 7.000 stihova,[2] a pevali su o tome kako su Epigoni, sinovi sedmorice argivskih junaka, preduzeli nov pohod na Tebu i uspeli je osvojiti.[3] Od ove je pesme poznat samo njen prvi stih:
Drugi navodi, u kojima nema direktnog citiranja stihova, navode na zaključak da je u Epigonima ispričan i mit o smrti Prokride,[5] kao i priča o Tiresijinoj kćeri Manti.[6]
Ova pesma ponekad pripisivala Homeru, no već je Herodot sumnjao u njegovo autorstvo.[7] Prema jednoj sholiji uz Aristofanovu komediju Mir, kao autor ove pesme spominjao se i neki Antimah.[8] Tu se verovatno misli na Antimaha iz Teosa,[3] pa se zbog toga i jedan sačuvani stih, koji se pripisuje Antimahu s Teosa i za koji se ne kaže kojoj je pesmi pripadao, uslovno uključuje u Epigone.[9] Prema drugom objašnjenju za spomen imena Antimah, radilo se o tome da je kasniji epski pesnik Antimah iz Kolofona bio optužen da je plagirao ep Epigoni tako što iz njega uzeo zaplet za svoju Tebaidu.
Priču o Epigonima obradio je kasnije Sofokle u svojoj tragediji Epigoni.
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search